Rabin Hija započinje raspravu o najznačajnijem izboru koji stoji pred svakim od nas – da li ćemo slediti Sklonost ka zlu (jecer ha’ra [יצר הרע]), silu koja je prisutna i koja nas pritiska od časa začeća, ili Sklonost ka dobru (jecer ha’tov [יצר הטוב]), koja se ispoljava tek kada čovek napuni trinaest godina. Pravednik (cadik [צדיק]) je, kao što nam je poznato, onaj koji se ne obazire na Sklonost ka zlu, već čeka na dolazak one ispravne sklonosti, Sklonosti ka dobru.
I dok će oni koji slede Sklonost ka zlu zasigurno ispaštati u Svetu koji će doći (ha’olam ha’ba [העולם הבאה]) [Svet koji će doći predstavlja važan deo jevrejske eshatologije i odnosi se na život, odnosno postojanje posle fizičke smrti, u svetu koji se postavlja prema čoveku u odnosu na zasluge koje za života stekne. Shodno tome, ovaj svet u kojem sada obitavamo naziva se ha’olam ha’ze (העולם הזה)...
Izjava čuvenog književnika, esejiste, dramaturga, scenariste, dugogodišnjeg urednika Dramskog programa Televizije Beograd, dobitnika NIN-ove nagrade, kao i redovnog profesora dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu Filipa Davida.
Reč je o najavi promocije knjige Zohar na srpskom jeziku, u organizaciji Jevrejske opštine Beograd (JOB), ali i šire diskusije pod nazivom ''Kabala - jevrejski misticizam, značenje i uticaj'' koja se dogodila 7. maja 2021. godine putem Zoom platforme i koja je tim povodom okupila više od 50 ljudi koji su aktivno mogli da sudeluju u diskusiji.
''Ja sam Onaj koji Jeste/Koji će Biti'' prevod odgovora koji je Mojsije (Moše, משה) dobio upitavši u Egzodusu 3:14 (Šemot, שמות) za Njegovo Ime i verovatno spada među najpoznatije odeljke iz ”Tore” (תורה), odnosno Jevrejske Biblije ”Tanaha” (תנ”ך). Sâma reč eheje (אהיה) dolazi od korena stare hebrejske reči haja (היה), koju možemo prevesti kao – prošlo vreme glagola biti (engleski: was). S druge strane, eheje, takođe, označava i prvo lice jednine i obično se prevodi poput – ja sam, jesam ili ja ću biti.
Kada je reč o klasičnom, starom, biblijskom hebrejskom jeziku (ivrit ha’mikrait, עברית המקראית) u kojem je izvorno i zapisan ovaj stih iz ”Biblije”, njemu je nedostajalo buduće vreme, za razliku od većine današnjih modernih jezika koji ga podrazumevano imaju.